Marino Tumpić tumpic@astronomija.co.rs

Kliknite na ilustraciju

Mjesto udara asteroida

Prizori na koje je naišla Kulikova ekspedicija bili su jezivi, deseci i deseci kilometara srušene šume, bezživotan prostor..

Računalni prikaz trenutka eksplozije asteroida i njegove anihilacije na visini od 7-10km iznad površine

Prije točno stotinu godina, u 07:17 sati po Sibirskom vremenu, 30. juna 1908. godine, Zemlja je doživjela najjači napad iz svemira u svojoj novoj povijesti. Asteroid veličine četrdesetak metara u promjeru pogodio je naš planet. Udar snage ekvivalentne istovremenoj eksploziji tisuću atomskih bombi bačenih na Nagasaki udario je u srce današnje Rusije. Da je asteroid "zakasnio" nekoliko sati i udario u naseljena područja Europe, milijunima ljudi bilo bi to zadnje prijepodne, povijest dvadesetog stoljeća bila bi potpuno drugačija!

Eksplozija u Tunguski događaj je memoriran u kolektivnoj svijesti čovječanstva.
Što se zapravo dogodilo?

Nevelika nebeska stijena od svega četrdesetak metara u promjeru pogodila je naš planet pri brzini od 20.000 km/h. Ulaskom u atmosferu, usljed velike brzine, visoke temperature i ogromnog tlaka matično tijelo doslovce je anihiliralo u eksploziji nekih 7-10 km iznad površine. Snažan bljesak viđen je direktno s gotovo stotinjak kilometara udaljenosti. Udarni val obrušio se na nenastanjena područja u centralnom Sibiru. Preko osamdeset milijuna stabala poleglo je na tlo, biljni i životinjski svijet na površini od oko 2500 km2 izbrisan je s lica Zemlje. Usamljeni farmeri stotinjak kilometara dalje od centra događanja bili su, kao i njihova stoka, srušeni na tlo od siline udarnog vala. Cijela je planeta podrhtavala od sraza, seizmički su valovi zabilježeni i na drugim kontinentima, nekoliko su puta obišli planetu dok se tektonika nije smirila. Danima, ili bolje rečeno noćima, su stanovnici Rusije i Europe bez problema u ponoć mogli čitati novine zbog refleksije Sunčevih zraka u onečišćenoj atmosferi.

Društvene prilike s početka XX stoljeća, nepostojanje prometne i druge infrastrukture, skori početak I svjetskog rata, učinile su da je prva znanstvena ekspedicija u to područje poduzeta tek 19 godina kasnije (1927) pod vodstvom Leonida Kulika.

Iako je od tog vremena do danas veći broj znanstvenika posjetio to područje izgleda da nikada nećemo biti potpuno sigurni što se to zapravo dogodilo tog jutra, 30. juna 1908. godine u Sibiru. Prema svim istraživanjima i računalnim modelima najizglednija je teorija o sudaru Zemlje i asteroida. Nekoliko manjih karika koje nedostaju, nažalost, koriste raznorazni šarlatani pričama kako se radilo o eksploziji atomske bombe, padu svemirskog broda, božjoj opomeni i sl.

Statistički gledano udar Zemlje i tijela veličine pedesetak metara događa se jednom u tri stotine godina.

Unazad desetak godina civilne i vojne strukture diljem svijeta aktivno tragaju za malim tijelima Sunčeva sustava koji bi potencijalno mogli ugroziti naš planet. Događaji u Tunguski pokazuju nam koliku snagu ima nevelik "kamenčić" pri udaru u planet.

Želimo li preživjeti sljedeći svemirski napad moramo biti sposobni na vrijeme otkriti a potom i na vrijeme poduzeti operaciju uništenja takvog objekta prije nego udari u Zemlju. S kakvim se problemom astronomi ovdje bave možda bi najbolje ilustrirali primjerom čovjeka koji s vrha Učke dalekozorom gleda prema Puli i pokušava iznad dizalica Uljanika uočiti sićušnu mušicu koja mu dolazi u susret.

Hoćemo li se u budućnosti moći obraniti od ovakvih napada?! Pitanje je to koje odgovor traži ne samo od astronoma već od cijele svjetske javnosti.

(30.06.2008.)

vrh

priključite se

Tunguski događaj

Ciklus predavanja o Tunguskom događaju

Svemir preti

Jukatan

Baringer

Strah od nebeskih stena

Mogućnosti sudara Zemlje sa asteroidima i kometama