AM Home

am@astronomija.co.yu

          

Kako postati
astronom

Izvod Iz Dnevnika
Jednog Studenta Astrofizike

Komentar

 

 

 

Sadrzaj AM

          

Marko
Stalevski

smarko@beotel.yu

Evo mene opet...Ova pricica je inspirisana ponedeljkom, kada posle deset sati predavanja zaista sve izgleda moguce, i nekim profesorima koji cesto umeju da odlutaju i pocnu da pricaju o rekama, racunima za struju, toboganima i slonovima, i uvode termine kao sto su "sizofrenicna tacka" i slicno...
Pred vama je.....

 

Pročitajte komentar

SMESNA STRANA ASTROFIZIKE:
STA SVE JEDAN STUDENT ASTROFIZIKE MOZE DA DOZIVI PONEDELJKOM

Bio je ponedeljak. Tog ponedeljka Sunce je na pomalo luckasti nacin odskocilo iznad grada i to sa posebnim, pazljivo odabranim prelivom zlatno-zutog sjaja, kojim kao da je htelo da poruci: "Hej vi dole, bas divan, dan, mislim, plavo nebo, beli oblaci, ptice pevaju i tako te stvari". Zatim, ako bi neko pazljivo zagledao centar Suncevog diska, sto nije moguce jer niko ne moze da gleda u Sunce duze od nekoliko sekundi a da pritom ne ostane bez nekoliko celija u mreznjaci oka, koje su inace izvanredno koristne u svakodnevnom sagledavanju sveta, mada nije jasno zasto bi neko bas tog ponedeljka pazljivo zagledavao centar Suncevog diska ali mnoge stvari inace nisu jasne npr. ono o pcelama i cvetu ili zasto alpski orlovi svakog drugog utorka u mesecu, negde oko podne ispustaju krik koji neodoljivo podesca na onu slavnu Hemfrijevu "Sviraj to ponovo Sem". Dakle, ako bi neko zagledao u centar Suncevog diska, sto smo pomenuli da bas i ne bi bilo jako pametno (osim u slucaju da ste Biplros; Biplrosi su mala, simpaticna, loptasta stvorenja sa planete u blizini Antaresa. Naime, u njihovom drustvu, visecasovno buljenje u Sunce (tj. Antares) se smatra izuzetno pametnim. Stavise, najinteligentniji medju Biplrosima su u stanju da danima i nedeljama bulje u Sunce (tj. Antares), pritom ne skrecuci pogled sa Sunca (tj. Antaresa), osim u slucaju da se pored njih ne prokotrlja neka narocito zgodna Biplroscanka sa posebno okruglastim telom. Ukoliko bi ste jednom Biblrosu prigovorili da to sto radi i nije bas neka narocito pametna stvar, on bi vas samo prezrivo pogledao i frknuo da vi o tome ne mozete nista da znate jer nikad niste gledali u Antres (tj. Sunce) duze od nekoliko sekundi). Dakle, ako bi neko tog ponedeljka, zagledao u centar Suncevog diska, sto smo vec pomenuli da ne bi bilo bas pametno osim u slucaju da ste Biplros, primetio bi nekoliko titravih promena sjaja sa tacno proracunatim pauzama, kojim je Sunce htelo da doda "Eto samo sam hteo da vam kazem da se nadam da cemo se danas divno provesti". I konacno, za zavrsetak svog jutarnjeg pozdrava, poslalo jos nekoliko zraka pod nemogucim uglovima zeleci da poruci "svima onima koji se jutros osecaju bedno zato sto su saznali da su usvojeni ili ne znaju sta ce sa tastom ili im je kanarinac uginuo ili se iz bilo kog drugog razloga ne osecaju narocito veselo", da, "se to mene ne tice, meni je ovde gore super, ludo se zabavljamo ceo dan i bas me zabole uvo za vas i vase probleme".

Dakle, tog ponedeljka, Sunce je izaslo oko sest casova i pedeset devet minuta, sto je bilo sasvim normalno. Na ulicama je bila velika guzva i na zakrcenijim trgovima vozaci su koristili zastoj da bi gestikulacijama sto bolje docarali ono sto su jedni drugima dovikivali preko prozora, sto je bilo normalno. Profesor je pomahnitalo mahao rukama i trudio se da odrzi ravnotezu, pritom izgledajuci kao da jednom rukom zeli istovremeno da otera neku zamisljenu muvu koja mu zamisljeno dosadjuje vec pola sata i diriguje simfonijskim orkestrom, dok druga ruka, kao da je gledala da pobegne sto dalje od prve, a sve to u nameri da dokaze jednu od svojih uvrnutijih teorema, a to je "Veza izmedju poljskog cveca, amazonskih prasuma i nedostatka pica na zurkama", sto je takodje bilo normalno.  Studenti su zevali i trazili na plafonu nesto cime bi se  zabavili ali tamo nije bilo niceg sem nekoliko dosadnih mrlja, pa su se vratili zevanju, sto je isto tako bilo normalno. U dnu sale, stajala su dva indijska slona, sto nije bilo normalno.

"Da bi smo bolje shvatili pojam beskonacno velike tacke, posluzicemo se slonovima", rece Profesor. Na to, slonovi nesto zatrubise, mada nije bilo jasno da li u znak negodovanja ili zato sto njihov mrvljeni kikiriki nije bio izmrvljen bas na nacin na koji su voleli. Profesor je prisao jednom od slonova i nacrtao na njemu nekoliko beskonacno velikih tacaka, povezujuci ih sa nekoliko zbunjenih duzi, koje nikako nisu umele da objasne svoje prisustvo medju beskonacno velikim tackama, a posebno medju beskonacno velikim tackama na jednom slonu. Kada je Profesor docrtao jos nekoliko kvadrata bez duzine i sirine, jedna od duzi se ostro pobunila, i pocela da strci sa slona na posebno nemoguc nacin, u pravcu tangente na njegovo zadebljalo telo. Slon je na sve to nesigurno odtrubio par tonova, zeleci time da kaze da on posebno ne mari za te beskonacno velike tacke, kao ni za ove uznemirene duzi, koje su se sada u znak protesta podigle normalno na njega, mada su mu donekle, postale simpaticne. Ipak, priznao je on sa jos nekoliko dubokih tonova, pomalo ga je zainteresovao ovaj tridesetak centimetara dugacak pokazivacki stap od borovine, kojim je Profesor pokusavao da ubedi buntovne duzi da se vrate u apsolutno nemogucu ravan, i pitao se da li on treba da ima nekakve veze sa tim stapom, na primer, da li bi trebao da ga pojede, ili bi mozda trebao da pokusa da se sprijatelji sa njim, ili da se jednostavno pravi da ga ne primecuje, i kako bi uopste,  jedan, savremeni, indijski slon, trebao da se postavi prema tridesetak centimetara dugackom, pokazivackom stapu od borovine?

Ovde cemo, za trenutak, zaustaviti pricu jer se mnogi medju vama verovatno pitaju kako su doticni slonovi dospeli tamo gde jesu, gde im ocito nije mesto. One koje to ne interesuje, neka slobodno preskoce sledeci pasus.

E, pa, za one koje ipak gore od zelje da saznaju kako su dva indijska slona dospela u salu za predavanja, evo objasnjenja. Sve se to zbilo uoci vikenda, kada je Profesor pokusavao da dokaze jednu svoju narocito nemogucu teoriju, protiv koje bi se i sama Besmislenost pobunila. Dakle, kada je u naletu nadahnuca, stigao da krucijalnog momenta kada je trebao trijumfalno da dokaze jos jednu pobedu na Realnoscu, kao kljucni dokaz svoje teorije, naveo je cinjenicu "da u ovoj sali nema slonova". U istom trenutku, u dnu sale, ni iz cega su se pojavila dva indijska slona, i bacili celu njegovu teoriju kroz zatvoren prozor 18. sprata Beogradjanke pravo na ulicu, posle cega su preko nje presla nekoliko autobusa kompanije "Brace Sarac", zatim jedan "Peugeot" 206, a potom i brojna druga motorizovana vozila i konacno, jedan napusteni sarplaninac, koji je zastao samo ne trenutak da vidi kako se njen poslednji deo pretvara u prasinu. Profesor je tada pocrveneo od besa kao podivljali valmos (da bi ste razumeli sta hocu da kazem morate da vidite podivljalog valmosa.....a ako ga nikad niste videli sta vam ja tu mogu) i vidno uzrujan napustio salu, pominjuci neciju mater. Niko od studenata se nije zapitao otkud su se pojavila dva indijska slona jer ih je silno zabavljala cinjenica da je jedna od Profesorovih najbesmislenijih teorija, propala na jednako, ako ne i vise besmislen nacin. Isto tako, niko nije primetio kad su koji trenutak kasnije nestali jer su bili zaokupljeni grcevitim kikotom koji je pretio da gadno narusi njihovo zdravlje. Ako bi neko kasnije podsetio ostale na misterioznu pojavu i nestanak slonova, ovi bi neodredjeno odmahnuli glavom i objasnili mu, naviknuti na matematicki nacin razmisljanja, da na pocetku nije bilo slonova i na kraju ih nije bilo pa se leva i desna strane jednacine slazu i na tome bi se zavrsavala stvar. Ostalo je zabelezeno da je, dok je istrcavao hodnikom, Profesor mrmljao nesto kao "E pa, dacu ja njima slonove!'", mada nije jasno ko je to mogao da zabelezi jer tada nikoga nije bilo u hodniku. Narednih dana, Profesor je znatno uvecao telefonski racun, telofoniravsi zooloskim vrtovima u Indiji i ovog ponedeljka pred zgradom fakulteta je osvanuo jedan poprilocno velik, neobican paket. Zli jezici tvrde da je Profesor, da ne bi ponovio istu gresku, odlucio da u sali non-stop drzi jedan par slonova; on to naravno, ne priznaje i koristi svaki priliku da svima koji zele da slusaju objasni kako su ustvari, slonovi veoma pogodni za izucavanje sferne geometrije u nerazumno savijenim ravnima, a neravnine u njihovoj kozi predstavljaju idelne razudjene integrale.

E pa, posto sada znamo kako su slonovi dospeli u salu za predavanja, mozemo da nastavimo sa nasom pricom. Dobro, ustvari, ne znamo kako su se pojavili i nestali ali....e pa dobro ako bas morate sve da znate, za to se pobrinuo sam Univerzum. Jer da je Profesor uspeo da dokaze svoju teoriju, citavo Postojanje bio se tri puta uvrnulo samo oko sebe i pozurilo da nestane u nekoliko razlicitih pravaca, ostavljajuci, tu i tamo, nekoliko tacaka nicega. Zato se Univerzum odlucio da na trenutak ubaci par indijskih slonova u salu za predavanja i tako spase Postojanje, kakvo poznajemo.

E pa, posto smo sada zadovoljili i najvece cepidlake medju vama, nastavljamo tamo gde smo stali, znaci kod Profesora, pobunjenih duzi i jednog, indijskog slona.
Dok je Profesor pokusavao da ubedi jedan razlomak, da on to zapravo nije, jedan integral je pokusao da se iskrade na drugoj strani u neko prihvatljiviju ravan postojanja i pritom neoprezno zakoracio u beskonacnost i ugusio se u sopstvenim izvodima. Kako bi malo sredio stvari, Profesor je docrtao nekoliko vektora bez pravca, koji su se medju sobom svadjali i svim snagama se upirali da pobiju mogucnost postojanja onog drugog. Nas slon je ponovo nehajno zatrubio, pitajuci se i dalje, da li, sa njegove, slonovske, tacke gledista, ovaj tridesetak centimetara dugacak stap od borovine, treba da ima neku vaznost, osim naravno, ocigledne estetske vrednosti. Potpuno nebitan, ali interesantan je podatak, da je taj tridesetak centimetara dugacak stap od borovine, nacinjen od istog drveta od koga je izvesni David, jednog jutra napravio svoju pracku, i pozvao Golijata da bacio oko na njegovu kolekciju zanimljivog kamenja.

Nekoliko slozenih funkcija se taman spremalo da izvrsi samoubistvo skokom u skup nerealnih brojeva, kada je zvono oznacilio kraj casa. Studenti su odahnuli, jer se Vasiona nece raspasti barem jos jedan dan, a i slonovi su postali veseliji, mada ni njima samima nije bilo jasno zasto.

I da polako privodimo nasu pricu kraju. Tu noc, dva indijska slona su provela u fakultetskoj biblioteci. Iscitali su brojne naslove, medju kojima "Kantovu Raspravu o Coveku", "1001 Razlog Zbog Koga se Lesi Vratio Kuci", "Ma Sta je Uopste Hteo Taj Lesi" i neke zastarele udzbenike iz klasicne fizike, a sa narocitom paznjom su procitali jednu knjigu u kojoj se pominju neki David i Golijat. Poslednji put su vidjeni sledeceg jutra kako se spustaju ulicom pored fakulteta, zastajuci samo na trenutak, kako bi zatrubili nesto o nekakvoj svetoj misiji.

Studenti su ovo jutro docekali sa nesto vise optimizma nego inace jer se po prvi put nazirala mogucnost da svet ipak nije tako uvrnut, kakvim ga je Profesor predstavljao; profesor je sa druge strane bio zadovoljan jer je verovao da je osigurao da mu se vise nikad ne ponovi kiks sa slonovima.

*****

U osvit tog utorka, dva indijska slona bezbrizno su trupkali ulicama grada i povremeno trubili taktove poznatih pesama. Uskoro im se pridruzilo Sunce, zvizduci "Strance u Noci" i neko vreme svi su bili zadovoljni. Osim profesora, koji ce se strasno zaprepastiti, kada kroz nekoliko trenutaka bude otkrio da su slonovi, nestali....

 

 


   Posaljite komentar na ovaj clanak

vrh