|
Vidulini
Jučer navečer između 21 i 22 sata po lokalnom vremenu, tamnocrvena polarna svjetlost obasjala je sjeverni istarski horizont. Prizori «svjetlećih zastora» u noći, sa polarnih predjela nakratko su se preselili nad Istarsko nebo i počastili svojom prekrasnom pojavom mlade astronome iz Astronomskog društva Vidulini, uz njihove kolge iz Maribora, jedine opažače ove aurore iz Evrope! Markantnost pojave znatno je degradirala Mjesečina, a needucirani promatrač vjerojatno bi predvidio pojavu polarne svjetlosti u takovim uvjetima, ili ju pak zamijenio sa svjetlosnim zagađenjem koje je za stanovnike gradova i prigradskih područja u cijelosti «sakrilo», i najsnažniju ikada, kod nas, zabilježenu polarnu svjetlost krajem listopada 2003. godine. Polarnu svjetlost pripisujemo gigantskoj Sunčevoj pjegi broj 0720 (ova je pjega protekla dva tjedna bila vidljiva golim okom na Suncu!), pravovremeni alarm «aurora visibile!» ovoga je puta stigla posredstvom MBK-team liste slovenskih astronoma iz Maribora, odnosno javora Kaca, experta za meteorsku astronomiju i polarnu svijetlost! AUV-ekipa u sastavu Ana Galant, Neven Udovičić, Andreja Benčić i Marino Tumpić na Zvjezdarnici Vidulini najprije je zapazila nježnu tamnocrvenu «sumaglicu» na sjeverozapadnom obzoru, koja se brzo kretala po visini i azimutu, ponekada gotovo nezamjetna, a onda u svega par trenutaka ispunjavala bi nebo do visine od 40° od sjeverozapada do sjeveroistoka. Beskrajne su igre svijetljenja i prosijavanja, spuštanja i dizanja, raznih oblika crvenkaste svjetlosti trajele punih sat vremena. Negdje pred sam kraj događanja, oko 21:50, aurora je u jednom trenutku skoro isčeznula a onda su dva nježna crvena svjetlosna jezika, jedan sa zapadne a drugi sa istočne strane, odjednom suknula uvis do visine od nekih 30° stupnjeva nad horizontom. Prekrasno! Svjetleće, prosijavajuće filamente (poput onih iz 2003.) nismo zapazili. Ubrzo potom aurora se povukla, adrenalina je popustila i odjednom smo postali svijesni ledenog povjetarca koji je ledio i gole grane drveća. Zanimljivio je kako se «kroz» polarnu svijetlost vide zvijezde(!) što nije slučaj kod svjetlosnog zagađenja, pa to može biti jedan od orijentira za prepoznavanje aurore. Polarna svjetlost rezultat je sraza snažnih Sunčevih zračenja i bljeskova te izbačaja koronarne materije koje nastaju kao rezultat Sunčeve aktivnosti u trenucima njihova «udara» u Zemljino geomagnetsko polje. Zemljin geomagnetski štit se tada «savija i grči» pod strahovitim pritiskom «uljeza» sa Sunca, rezultat nenormalo visokih vrijednosti međusobnih interakcija zračenja i materija upravo je pojava prekrasnih igara svijetlosti raznih boja na noćnom nebu koje nazivamo – aurora borealis (polarna svjetlost)! (22.01.2005.)
|
