Astronomski magazin - HOME

am@astronomija.co.rs
 
 
Planete
 

Sadržaj AM
 

 
NSPoint

 
kosmonautika
Koliko je STVARNO opasno poravnavanje planeta?

Pročitajte komentar

Dipl. ing. Drago I. Dragović
dragovic@net.yu
 
 

10/17/2006.

Pre nekoliko godina sam pročitao jednu, u to vreme za mene spektakularnu vest. Evropsko-američka tzv. heliosferična opservatorija (SOHO) našla se između Sunca i Zemlje i na njenom sajtu su se tada našle mnoge zanimljive slike. Ipak, jedna mi se posebno dopala. Na njoj su se videle sve planete, a na jednoj blendi, koja je prosto služila da se neutralisao sjaj sâmog Sunca, bila je nacrtana kružnica koja je predstavljala njegov disk. Tu sliku, ali sa današnjim rasporedom planeta (sjajne zvezde sa horizontalnom linijom po sredini) možete i sada videti na http://sohowww.nascom.nasa.gov/data/realtime/gif/
ako kliknete na sliku označenu sa "C3" i pogledate priloženi GIF. Najveće pokretno telo na slici znam da je Merkur.

Ono što je tada bilo lako uočljivo jeste da su se planete, bar one najveće i najbliže Zemlji, pripremale za još jedno "poravnavanje".

Svakih nekoliko godina počinju svuda u svetu da se javljaju, kao pečurke posle kiše, raznorazni vidovnjaci i proroci i počinju priče o tome kako nam se uskoro sprema poravnavanje planeta u Sunčevom sistemu. To "stajanje u redu" će, po njima, na Zemlji izazvati razorne zemljotrese i erupcije megavulkana, poplave, a po nekima čak i raspolućivanje naše planete na dva dela, baš kao da je u pitanju neka glavica kupusa! Pretposlednji put se to desilo 1982. a poslednji početkom maja 2000. godine, koji je, kao što svi znamo, ostao zapamćen po tome što tada NIJE došlo do smaka sveta. Veliki dušebrižnici ovog sveta i brojni proroci su bili naročito naoštreni za taj događaj, jer je (po njima) u pitanju bio i početak novog milenijuma (paz' da nije!).

U poverenju ću vam otkriti da čitava ova priča ima veze i sa brojnim horoskopdžijama i sa raskrinkavanjem njihovog naopakog učenja nepoznavanja najosnovnijih fakata.

    Kliknite na sliku
05052000.jpg (43021 bytes)

Mapa neba 5. 5. 2000. godine viđena sa Zemlje. Vide se prvih 6 planeta i Mesec. (Korišćen je program Skyglobe)

 
    Kliknite na sliku
05052000b.jpg (45445 bytes)

Mapa neba 5. 5. 2000. kako bi se videla 15 A. J. iznad Sunca. Pluton je daleko dole i levo od Zemlje, a Uran i Neptun su zajedno dole i levo od nje. (Korišćen je program Skyglobe)

Da vidimo malo detaljnije.

Na prvi pogled, navedene tvrdnje se čine interesantnim. Gravitacija jeste "dugometna" sila, a većina planeta su zbilja ogromne. Mogu li njihovi uticaju da se pruže kroz prostranstvo solarnog sistema i nama na Zemlji uzrokuju navedene glavobolje?

Kao i uvek, nije loša ideja konsultovati prvo malo razum. Imamo prilično pouzdane podatke da je Zemlja ovde gde se i sada nalazi prilično dugo, recimo 5 milijardi godina, i da se nikada do sada nije raspolutila na dva dela. Sa druge strane, poravnavanje planeta u jednu liniju je zbilja retkost. Svrstati ih tri u red je teško, a složiti ih sve u jednu liniju je zbilja retkost. Ali 5 milijardi godina je stvarno duuuuugačak period! Konjunkcije, ili kako kažu poravnavanja, možda jesu retkost, ali i ako uzmemo dug vremenski period, Zemlja će i dalje biti tu [1]. Ubeđen sam da svi treba da odahnemo – Zemlja neće da nastrada, bar ne još jako dugo.

Ali daj da jednom zauvek vidimo koliko je jak uticaj planeta na Zemlju. To je relativno lako izračunati. (UPOZORENE! Za one koji mrze matiš, neka preskoče par sledećih pasusa, ali oni su neophodni za datu temu.) Kao prvo, da rasčistimo nešto – sve planete na Zemlji izazivaju dva vrste efekta. Prvi je jednostavno gravitacioni, koji u osnovi govori o tome koliko nas snažno neka planeta privlači, a drugi efekat je plimski. On je malo složeniji, ali o njemu je najjednostavnije razmišljati kao o sili razvlačenja, a ne kao o sili koja je jednostavno privlačna. Možemo to i ovako: dovoljno jaka gravitaciona sila bi bila u stanju da pomeri Zemlju sa njene orbite, dok bi dovoljno snažna plima mogla da pocepa planetu na pola. Mogu li planete da nam prirede tako nešto? Mogu li da nas degažiraju daleko u kosmos ili da nas raskomadaju? Počnimo sa gravitacijom, a potom pokažimo da plima i nije naročito bitna.

Elem, iz knjiga znamo da uticaj sile gravitacije zavisi samo od dve stvari: od mase planete koja nas privlači, i od njene udaljenosti. Što neka ima veću masu, to nas snažnije privlači, a što je dalja od nas, to nas slabije privlači. Štaviše, snaga zavisi od kvadrata udaljenosti. To znači da ako udvostručimo udaljenost, gravitacija opada za 2 x 2 = 4 puta. Ako se postavimo deset puta dalje, gravitaciona sila će opasti za 10 x 10 = 100 puta. Uviđamo da gravitacija brzo opada sa porastom udaljenosti.

Plimska sila je slična gravitacionoj, ali opada sa kubom udaljenosti, te je za našu priču manje značajna od gravitacije! Recimo da udvostručimo udaljenost nekog objekta. Tada će njegova plimska sila na Zemlju da opadne za 2 x 2 x 2 = 8 puta. Ako bi udaljenost povećali deset puta, plimska sila će opasti za 10 x 10 x 10 = 1000! Iz ovoga se vidi da je uticaj plime mnogo slabiji nego gravitacija. (Za one koje interesuje problematika vezana za plime, lako može da nađe detaljnije na Webu, recimo, ono što je napisao Mikolaj "Mik" Sawicki. Ja obećavam da ću vrlo skoro da napišem opširno o toj zanimljivoj i "tajanstvenoj" temi.)

Dakle, ako znamo masu nekog objekta i njegovu udaljenost, lako možemo da izračunamo sile gravitacije i plime. Ne treba previše da se iznenadimo kada otkrijemo da je nadmoćni pobednik u tim uticajima na Zemlju zapravo njen prirodni satelit, Mesec. Jeste da njegova masa nije baš velika (svega 1/80 deo Zemljine), ali nam je zato vrlo blizu (Venera, najbliža planeta, nalazi se dobrih 150 puta dalje od njega!). Da bi lakše dočarali stvar, hajde da kažemo da je Mesečeva gravitaciona sila ka Zemlji jednaka 1, izraženo u nekim jedinicama. Na taj način ćemo lako uvideti koliko su snažne ostale planete; gravitacija od 10 znači da 10 puta privlači Zemlju snažnije od Meseca. Možemo isto da uradimo i sa plimom. Tako ćemo dobili donju tablicu, u jedinicima Mesečeve gravitacije i plime, u kojoj su prikazane snage ostalih planeta ( podaci o masam i udaljenostima preuzete su sa stranica The Nine Planets). Mase su izražene u 1022 kg (masa Zemlje je 6 x 1024 kg, što je u tabeli napisano kao 600), a udaljenosti su date u milionima kilometara. Napominjem da sam namerno uzimao vrednosti najvećeg približavanja Zemlji da bih što više karikirao efekte. U stvarnosti, ti uticaji su zapravo još i manji.

Planeta

Masa (1022 kg)

Udaljenost

Gravitacija (M = 1)

Plima (M = 1)

Merkur

333

92

0,00008

0,0000003

Venera

490

42

0,006

0,00005

Mars

64

80

0,0002

0,000001

Jupiter

200.000

630

0,01

0,000006

Saturn

57.000

1.280

0,0007

0,0000002

Uran

8.700

2.720

0,00002

0,000000003

Neptun

10.000

4.354

0,00001

0,000000001

Mesec

7,4

0,384

1,0

1,0

Proanalizirajmo prvo gravitaciju. Odmah možemo da vidimo da čak i moćni Jupiter, "neuspela zvezda" i kralj planeta, privlači Zemlju snagom koja je samo 0,01 (1%) snage privlačenja Meseca (to sam dobio ovako: Jupiterova masa je 27.000 puta veća od Mesečeve, ali je 1.640 puta udaljeniji od njega. Imamo da je 1.640 na kvadrat oko 2,7 miliona, a 27.000/2,7 mil. ≈ 0,01). Sledeća je Venera, sa samo 0,6 Mesečeve snage. Nakon njih, vrednosti naglo opadaju, tako da je ukupno privlačenje svih planeta zajedno 0,017, tj. samo 1,7% Mesečevog privlačenja!

To nije ništa. Ali da li je ipak dovoljno da uništi Zemlju?

Naravno da nije. Gledajmo to na ovaj način: Mesec se okreće oko Zemlje po elipsi, što znači da je nekad bliži Zemlji a nekad dalji. U perigeju, najbližem prolasku, udaljen je oko 356.000 km, a u apogeju, najdaljem prolasku, oko 406.000 km, što znači da Mesečev gravitacioni uticaj na Zemlju menja za oko 23% u svakom krugu! Slučajno, Mesecu treba mesec dana za jedan krug oko Zemlje, što znači da kroz perigej i apogej prolazi svake dve nedelje. Znači da svakih 14 dana možemo da osetimo promenu Mesečeve gravitacije, koja je (ta promena) 10 puta veća od združenog uticaja svih planeta! Da bi stvari bile još jasnije, snaga Meseca na nas je samo oko 0,000003 snage Zemlje. Za mene to znači da sam za oko 0,3 grama teži kada je Mesec ispod mojih nogu mego kada je na horizontu (i tada ne utiče na privlačnost Zemlje.)

Na ovoj karti načinjenoj uz pomoć programa Redshift vidi se da je Mars u Biku u blizini Plejada. Saturn i Jupiter su zapadno od Sunca. Mesec je odmah južno, a Merkur i Venera istočno od Sunca. Da nije Sunca, bio bi to zbilja izuzetan događaj na nebu.

Pogledajmo sada plimu. Venera nas "razvlači" najviše od svih planeta iz prostog razloga zato što nam je (u proseku) najbliža. Ali pogledaj! Čak nas i ona razvlači sa svega petsto hiljaditim delom snage kojom to radi Mesec! To je, dakle, potpuno beznačajno, a ostale planete stvaraju još i manje efekte. Promene u plimskoj sili tokom Mesečeve eliptične orbite umnogome prevazilaze zajednički uticaj svih ostalih planeta. Ako pomenem da je "poravnavanje" svih planeta iz 2000. godine bilo sa suprotne strane Sunca u odnosu na nas, to znači da na gornje udaljenosti treba dodati još 300 miliona kilometara, što će dodatno umanjiti ionako male navedene vrednosti. Na primer, snaga Jupiterove gravitacije će sa 0,02 pasti na 0,005, a Venerina plima će se umanjiti za dodatnih 500 puta!

Setite se još jednomda Zemlja i posle svega i dalje postoji. Svi se sad osećamo bolje. Kako i na koji način bolje objasniti brojnim astrološkim magovima da je njihova priča o uticaju Neptuna na naš ljubavni život u četvrtak ili na moguću prehladu krajem nedelje čista prevara!? Svakome je jasno da planete imaju veći uticaj na njihove mozgove nego na njihova tela. 

Dodatak:

Na Netu ima na tone programa koji omogućavaju svakome da na kompjuteru prati kretanja planeta u vrlo dugom vremenskom periodu. Obavezno pogledati šta od pogodnih softvera se nudi na sajtu Astronmski magazin. Druga dva zgodna mesta za početak su The Nine Planets Planetarium Software page, i AstroNet software list. Na ovoj slici položaja planeta od 5. maja 2000. godine Jean-Luc Romana vidi se da su planete poravnate ali sa suprotne strane Sunca, kao što sam i rekao gore u tekstu.


[1] Ako uzmemo da je u poslednjih 1000 godina bilo oko 10 poravnavanja, dobijamo da je tokom Zemljine istorije bilo oko 45 miliona takvih događaja! U novijoj istoriji, najveće grupisanje planeta se desilo 1961. godine – tada su se Jupiter, Saturn, Mars i Sunce prividno nalazili samo 3,56° udaljeni jedni od drugih.

(22.10.2006.)


Komentar?

Vaše ime:
Vaša e-mail adresa:
Predmet:
Vaš komentar:

vrh

 

 

AM Index

 

Knjige D. Dragovića

Molim te objasni mi Kalendar kroz istoriju

Molim te objasni mi
Kalendar kroz istoriju

 

Poredak planeta Poravnanje šest velikih planeta i Meseca od 5. maja 2000.
Planete 6. aprila 2000. Mars, Jupiter u društvu Meseca
Poravnanje planeta. 14. maja 2002.
Poravnanje planeta kroz objektiv fotoaparata
Parada 2004

Sastanak planeta 29.09.2004.