AM Home

am@astronomija.co.yu

Ivan Radetić
PLANETE SUNČEVOG
SISTEMA
(ZEMLJINOG TIPA)

Sadržaj

Uvod
Heliocentrični
sistem

Podaci o
Sunčevom sistemu

Hipoteza o
postanku Sunčevog sistema

Planete
Podela planeta
Merkur
Venera
Zemlja
Mars

Literatura

 

 

Sadržaj AM

(maj 2002.)

 

Ivan Radetić                                                                PLANETE SUNČEVOG SISTEMA (ZEMLJINOG TIPA)

2.5 Mars

Developed by The
Learning Companu,
Inc. Copyright (c)
1977 TLC
Properties Inc. All
rights reserved
JPL/NASA

Mars je četvrta planeta Sunčevog sistema, koja obilazi oko Sunca na prosečnoj udaljenosti od 228 miliona km. Mars je nazvan po Rimskom bogu rata.

Mars je relativno mala planeta, sa prečnikom od 6794 km koji je duplo manji od Zemljinog i masom koja iznosi jednu desetinu Zemljine mase. Ubrzanje tela pri slobodnom padu iznosi na površini planete 3,7 m/s2. Mars se obrne za 24h 37m i 23s oko svog polarnog prečnika koji prema ravni heliocentrične putanje nagnut pod uglom od 65°. Period njegove revolucije je 1,88 godina.

Mars ima dva meseca, Fobos i Dejmos. Ova dva satelita su nepravilnog oblika i najverovatnije su to bili asteroidi koje je zarobila gravitaciona sila Marsa.

Temperatura na Marsu nije mnogo hladnija nego od temperature na Antarktiku, na površini ona se krece od -140°C do +15°C. Tokom godine na Marsu duvaju vetrovi brzinom od 8 do 40 km/h ali se za vreme oluja javljaju i vetrovi čije brzine dostižu i 400 km/h. Ovi vetrovi se uglavnom javljaju u velikim basenima na južnoj hemisferi gde nose velike količine prašine iz basena u neki drugi region.

Na Marsu se kao i na Zemlji razlikuju četri godišnja doba. Tako proleće traje 194, leto 177, jesen 142 i zima 156 Marsovih dana.

Severna i južna hemisfera Marsa imaju različite karakteristike. Južna hemisfera ima više kratera kao i veće planine nego na severnoj hemisferi. Severna hemisfera je veoma raznolika, tu su veliki vulkani i prostrane izrovane ravnice. Na Marsu su uočene neke vrste kanala, pretpostavlja se da su oni posledica erozije. Na Marsu se nalazi najveći vulkan u Sunčevom sistemu, Olympus Mons koji je 26 km visok. Nijedan od marsovih vulkana nije aktivan.

Crvena boja planete je najverovatnije posledica prisustva gvožđa u površinskim slojevima. Osim gvožđa kojeg u tlu ima 12 –16%, ostali sastojci tla su silicijum (15 – 30%) i sumpor (2 – 7%).

Na Marsu su primećene male ali stalne ledene kape, kako na severnom tako i na južnom polu. Veličina ovih ledenih površina varira u zavisnosti od godišnjeg doba. Interesantno je da je severna polarna kapa sastavljena od običnog leda, a južna od takozvanog suvog leda (smrznuti CO2).

Mars ima atmosferu čiji pritisak je 0.008 atmosfera što je kao na 40 km iznad Zemlje. Ona se sastoji od 95% ugljendioksida, 3% azota i oko 2% argona. Vodene pare ima malo svega 0.016 % (na Zemlji 2%).

Mars ima svoje magnetno polje (500 puta manjeg inteziteta od Zemljinog), što ukazuje na mogućnost postojanja tečnog jezgra.

Krajem 1996. godine ka planeti Mars su upućene tri letelice – dve američke i jedna ruska. Ruski naučnici nisu imali sreće sa lansiranjem svoje letelice dok su američke stigle na cilj u julu i septembru 1997. godine. Letelice koje su uspešno stigle na Mars zovu se Mars Pathfinder (Marsov izvidnik) i Mars Global Surveyor.

Zadatak Mars Pathfindera je da proučava geologiju u građu površine, geohemiju i petrologiju zemljišta i kamenja, magnetne i mehaničke osobine zemljišta, atmosferu i dinamiku rotacije i revolucije planete. Dok ova prva misija skuplja podatke sa same površine Mars Global Surveyor ima zadatak da topografiše planetu i da proučava njene vremenske prilike. Na letelici se nalazi oprema za ispitivanje Marsovog magnetnog polja.

Zaključak: Atmosferski pritisak na površini Marsa ima prosečnu vrednost od 5.6 milibara, oko pola postotka Zemljinog. Atmosfera se sastoji pretežno od ugljen – dioksida. Temperatura na ‘datumu’, to jest na određenom delu površine (nema nadmorske visine, jer trenutno nema ni mora) kreću se od –140 do +15 stepeni Celzijusa. Nezaštićeno ljudsko biće najverovatnije bi se smrzlo na površini Marsa za nekoliko minuta, ali bi pre toga umrlo izloženo atmosferi bliskoj vakumu. Ukoliko bi to nesrećno ljudsko biće preživelo smrzavanje i nizak pritisak, te pronašlo zalihu kiseonika za disanje, ono bi i dalje bilo ugroženo visokim stepenom zračenja sa Sunca i iz drugih pravaca.

Posle Zemlje, Mars je najgostoljubivija planeta u Sunčevom sistemu.


<< Zemlja Literatura >>

vrh